Close

Politike Naše stranke | Ekonomija

INDUSTRIJSKA I POLJOPRIVREDNA POLITIKA

Industrijska politika

Politike Naše stranke u oblasti industrije i razvoja se baziraju na slijedećem:

Podupiranje i razvoj centara izvrsnosti (tehničko tehnoloških centara) koje bi imali javno-privatni karakter vlasništva. Misija ovih centara je izgradnja i unapređenje konkurentnosti regija i preduzeća shodno specifičnim proizvodnim djelatnostima ili konkurentnim prednostima regija u kojima se nalaze. Ciljevi ovih institucija bili bi:

  • tehnička i tehnološka asistencija razvoja novih ili unapređenja postojećih proizvoda i proizvodnih procesa, informiranje i podizanje svijesti o novim tehnologijama;
  • osiguranje obučene radne snage za potrebe specifičnih industrija te obuke visokokvalificirane radne snage;
  • GRUPACIJE koje bi težile ka klasterskom organizovanju. Klaster aktivnosti: mapiranje i osnivanje industrijskih klastera, uvezivanje firmi interesnih i međuzavisnih aktivnosti radi zajedničkog nastupa na tržištu, tehnološke saradnje i saradnje oko zakonodavstva;
  • podrška ekonomske saradnje industrija i firmi regije s inozemstvom; od posebne važnosti je promoviranje kooperacije sa stranim partnerima (npr. podugovaranje, loan business, originalna manufakturna proizvodnja, zajednička ulaganja i mergeri);
  • poslovna inkubacija s ciljem omogućenja razvoja novog biznisa.

 

Dokazi o svrsishodnosti ovakvih tehničko-tehnoloških centara su:

  • INTERA Tehnološki Park Mostar – institucija koja je registrirana kao fondacija.
  • MTTC – Machine Tool and Technology Centar – Gračanica. Neprofitni centar u vlasništvu konzorcija privatnih kompanija.
  • ARTECO Tehnološki centar za drvnu industriju – Tešanj, neprofitni centar u vlasništvu konzorcija privatnih kompanija.
  • TTC Tekstilno tehnološki centar – Doboj Istok, neprofitni centar u vlasništvu konzorcija privatnih kompanija.

Podupiranje i razvoj instituta/laboratorija za dokazivanje kvaliteta proizvoda:

  • Instititut KEMAL KAPETANOVIĆ Zenica
  • Građevinski Institut – GIT Tuzla
  • Rudarski institut – Tuzla
  • Agencija ZEDA – Laboratorija LIND – Zenica za ispitivanje namještaja i drveta
  • Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine,
  • Poljoprivredni institut Republike Srpske
  • Institut za standardizaciju BiH
  • Institut za intelektualno vlasništvo BiH.

Naš prvi korak će biti sačinjavanje pregleda svih postojećih centara inovativnosti i instituta /laboratorija za dokazivanje kvaliteta proizvoda, potom implementacija jedinstvene strategije njihovog umrežavanja i razvoja.

Ovakve institucije imaju realne šanse samo ako su komplementarne s nekim od postojećih održivih  preduzeća. Nakon bezbroj promašaja u okruženju i u svijetu, nastao je dobar primjer u bližem regionu: to je Industrijsko-tehnološki park Vršac (podržan od USAID-a, EBRD-a i lokalne uprave) koji je komplementaran s obližnjom farmaceutskom industrijom. Takve tehnološke parkove smo imali nekada u našoj sredini, ali su oni neopravdano i nepovratno izgubljeni.

Novi tehnološki centri se moraju stvarati na lokacijama u blizini velikih inovativnih preduzeća kao što su Tehnološki park Bekto Preciza, i drugi njemu slični koji već postoje širom BiH u oblastima: prerada metala - žičanih proizvoda, lakih metala i plastike; brizganje i galvanizacija; prerada kože; izrada sportske i druge odjeće, izrada namještaja, izrada mašinskih dijelova, izrada građevinskih poluproizvoda, industrija elektronike i automatike, industrija softvera, konditorska industrija i sl.

Ovakvi centri treba da budu locirani na sljedećim principima:

  • Dokazano postojanje jake preduzetničke ideje;
  • Tradicija sredine i raspoloživost kadrova;
  • Poduzetno lokalno okruženje.

Politike razvoja poljoprivredno-prehrambenog sektora

Poljoprivreda, odnosno proizvodnja hrane u Bosni i Hercegovini može i treba da bude jedan od strateških pravaca budućeg razvoja. Nažalost, postojeći statistički pokazatelji, kao i aktuelna ekonomsko-politička situacija ne govore tome u prilog.

Poljoprivredne površine u BiH zauzimaju oko polovine ukupne zemljišne površine BiH i iznosi 2.523.000 hektara (ha), od čega je 1.589.000 obradivih površina i 1.020.000 oranica. Kvantitativni pokazatelji o razmjerama ovoga resursa pokazuju da u BiH po jednom stanovniku dolazi 0,36 ha obradivih površina što je svrstava u donji prag zemalja koje ulaze u krug prosječno bogatih ovim prirodnim resursom.

Drugi važan indikator je korištenje poljoprivrednih resursa, prije svega zemljišta, i to onog najkvalitetnijeg, kakve su oranice. U BiH se sije svega oko 53 % oranica (u FBiH ispod 50%, RS oko 55%). U dva entiteta trendovi korištenja oranica su različiti. U Republici Srpskoj se sjetva povećava (tokom 15 godina za oko 35 000 ha), a u FBiH trend je negativan. U Federaciji se danas sije manja površina nego neposredno nakon rata. Učešće stočarske proizvodnje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji je ispod 40%, što je sintetički indikator opšte nerazvijenosti poljoprivrede.

Treći relevantni indikator stanja i razvijenosti poljoprivrede se odnosi na stepen zadovoljenja stanovništva vlastitom hranom i pićem (tzv. samodovoljnost). Ta samodovoljnost iznosi oko 40% i ne smanjuje se u zadnjih 15 godina. Prije rata taj procenat iznosio je oko 75% (i pored usitnjenih parcela). Zatim slijede žito, meso, mlijeko, duhan, kafa, voće i povrće, šećer i ulje. Dakle, navedena hrana predstavlja ključne poljoprivredne prehrambene artikle od kojih se većina mogu proizvoditi u BiH, izuzev šećera i kafe. Usko s ovim povezan je i spoljno-trgovinski deficit u razmjeni s poljoprivrednim proizvodima. U 2016, izvoz poljoprivrednih proizvoda učestvuje sa samo 9,92% u ukupnom izvozu BiH, dok uvoz poljoprivrednih proizvoda učestvuje s 18,28% u ukupnom uvozu BiH. I pored nedavnih pomaka u izvozu hrane na tržišta EU, neke namirnice životinjskog porijekla još uvijek se ne mogu izvesti na to tržište. S druge strane, na domaćem tržištu, proizvođači su suočeni sa cjenovno konkurentnijim uvoznim proizvodima (podrška jakih uvoznih lobija i velikih trgovačkih centara u stranom vlasništvu), izuzetno visokom procentu crnog tržišta, uzrokovanog neadekvatnim angažmanom nadležnih inspekcijskih organa i laboratorija te izostankom saradnje s domaćim prerađivačima i trgovcima prilikom otkupa i plasmana domaćih proizvoda.

Kada je u pitanju institucionalni okvir poljoprivrednog sektora u BiH i ovaj segment organizovan je u skladu s komplikovanom državnom strukturom u Bosni i Hercegovini, a koja podrazumijeva organizaciju na državnom (iako ne postoji državno ministarstvo, pa je veći dio ovlaštenja iz ove oblasti prenesen na Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, a manjim dijelom na Ministarstvo finansija i trezora BiH i Direkciju za evropske integracije), entitetskim nivoima (resorna ministarstva), te kantonalnim (Federacija BiH), Brčko Distrikt i opštinskim nivoima. Nerijetko se dešava da postoji apsolutna odsutnost koordinacije navedenih nivoa vlasti, što vrlo često rezultira i nepredvidivim negativnim efektima. Zbog toga smatramo da je uspostava Ministarstva za poljoprivedu na državnom nivou jedan od ključnih institucionalnih koraka koje treba poduzeti da bi mehanizam koordinacije korištenja sredstava iz europskih i drugih međunarodnih fondova za poljoprivedu funkcionisao.

Nadalje, politike poticaja poljoprivrednog sektora, osim odsustva jedinstvene strategije, harmonizacije i sinergije, karakteriše netransparentnost u trošenju sredstava (korumpiranost), nepostojanje kriterija i prioriteta prilikom raspodjele sredstava, nizak nivo kontrole utrošenih sredstava, što sve rezultira nezadovoljavajućim konačnim efektima (rast proizvodnje u odnosu na uložena sredstva).

Sve naprijed navedeno, i pored značaja i potencijala kojeg poljoprivredni sektor u BiH ima, rezultiralo je činjenicom da je učešće poljoprivrede u bruto nacionalnom prihodu BiH sa 14% (2001. godine) na 6,9% u FBiH (2015), odnosno 11% u RS (2015) što je rezultat njene relativne stagnacije u odnosu na druge privredne grane u kojima se bilježi određeni napredak.

Politike Naše stranke u oblasti poljoprivrednog sektora

I pored navedenih trendova i objektivno veoma nepovoljne situacije u poljoprivrednom sektoru u BiH, Naša stranka smatra kako postoje realne pretpostavke da ovaj segment dobije ključno mjesto u definisanju strateških pravaca razvoja BiH i to provođenjem slijedećih politika i mjera:

  • Redefinisanje politike poticija poljoprivrednom sektoru praćeno apsolutno transparentnim trošenjem sredstava, u skladu s jasno definisanim kriterijima i prioritetima, a na bazi prethodno provedenog istraživanja realnih potencijala i potreba različitih sudionika u okviru sektora. Cilj je, dakle, fokusirati se na strateški važna područja, kako s aspekta proizvodnih tako i s aspekta tržišnih mogućnosti, konkurentnosti proizvoda na tržištu itd;
  • Provođenje objektivnih (po potrebi i eksternih) evaluacija efekata odabranih politika;
  • Definisanje mjera i propisa s ciljem povećanja plasmana domaćih proizvoda, kako na domaćem tržištu tako i u izvozu:
    • Razvoj legislative koja potiče dinamičnije tržište poljoprivrednog zemljišta te ohrabrivanje okrupnjavanja poljoprivrednih posjeda;
    • Pokretanje projekata uvođenja samoodrživih poljoprivrednih ekonomskih jedinica;
    • Suzbijanje „sivog tržišta“ kroz jačanje rada inspekcijskih organa na uvođenju reda na tržištu, podršku domaćem prodajnom segmentu, edukaciji i boljem informisanju i uvezivanju domaćih proizvođača i kupaca;
    • Jačanje mjere kontrole zdravstvene ispravnosti namirnica i poljoprivrednih proizvoda (naročito uvoznih);
    • Subvencioniranje izvozno orijentisanih proizvođača;
    • Uvođenje sezonskih uvoznih kontingenata za robe koje se proizvode u BiH.
  • Saradnja i povezivanje domaćih proizvođača, kompanija, bankarskog sektora, resornih ministarstrava i međunarodnih institucija s ciljem zagarantovanog otkupa i plasmana domaćih proizvoda;
  • Vršiti popunu robnih rezervi putem dugoročnih ugovora s domaćim poljoprivrednim proizvođačima;
  • Razvijati istraživačke kapacitete u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja (npr. razvoj domaće sjemenske proizvodnje) kao i razvoj efikasanog savjetodavnog servisa koji će pružiti stručnu pomoć poljoprivrednicima;
  • Usklađivanje i harmonizacija domaće pravne legislative s legislativom EU, koja reguliše ovu oblast, a tiče se, prije svega, okolinskih aspekata, standarda kvaliteta (ISO, HACCP, HALAL, IFS, BFC I sl.), oštrih kriterija zdravstvene i higijenske ispravnosti proizvoda, ali isto tako raditi na edukaciji i informisanju domaćih proizvođača;
  • Stvoriti odmah preduslove za korištenje predpristupnih fondova EU namijenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju zemalja pristupnica kojima će se podržati i olakšati neminovne promene i reforme te dijelom povećati konkurentnost i kvalitet bh. proizvoda na tržištu;
  • Stvaranje opšteg okruženja uz održive uslove življenja za povratak ljudi na selo i očuvanje i zaštitu životne sredine od štetnih učinaka poljoprivredne i drugih proizvodnji kroz pravilnu upotrebu poljoprivrednog zemljišta;
  • Stvaranje adekvatnog institucionalnog okvira kroz formiranje Ministarstva poljoprivrede na nivou Vijeća ministara praćeno neophodnim, postepenim harmoniziranjem politika, zakonskih propisa i mehanizama sektora na svim nivoima vlasti unutar BiH, kao i s principima i standardima EU, te u skladu s tim redefinisanje strategije razvoja poljoprivrednog sektora u BiH.
01.

Pravednije oporezivanje

02.

Jeftinija i efikasnija administracija

03.

Stimulisanje zapošljavanja

04.

Podrška investicijama

05.

Smanjenje potrošnje javnog sektra