Close

Politike Naše stranke | Ekonomija

SMANJENJE JAVNOG SEKTORA

Efikasniji javni sektor

Mjere smanjenja javne potrošnje kroz smanjenja zapošljavanja i rasta primanja u javnom sektoru vlade u Bosni i Hercegoini su u posljednjih nekoliko godina provodile na nekonzistentan način. Naime, vlade su „zamrzle“ visinu primanja državnih službenika čije plate nisu rasle još od 2008. godine kao i zapošljavanje državnih službenika. Istovremeno, nisu uspostavile jasne kriterije potrošnje za ostatak javnog sektora, u prvom redu obrazovanje, zdravstvo i policiju pa su troškovi u ovim sektorima rasli. No, to nije bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta usluga koje se pružaju u ovim sektorima, kao ni njihovom efikasnošću. Stoga je visina troškova javnog sektora ostala visoka, a da reforme neophodne za poboljšanje kvalitete usluga nisu implementirane, a ni započete. Rješenje ovog problema vidimo u ograničenju zapošljavanja u javnom sektoru u cjelini, boljim planiranjem radnih mjesta u obrazovnim, zdravstvenim i drugim institucijama javnog sektora i outsourcingu pojedinih usluga privatnom sektoru kroz javno-privatna partnerstva u skladu sa zakonom. Ove mjere dovele bi do smanjenja javnih rashoda i omogućile bi restrukturiranje javnih finansija radi realokacije sredstava u proizvodne i projektne svrhe.

Mora doći do smanjenja troškova na plate koji se odnose na razne izdatke po osnovu učešća u raznim komisijama, radnim grupama i savjetima. Ne postoji nikakav razuman osnov da se ove aktivnosti dodatno plaćaju. Naprotiv, one predstavljaju instrument tzv. neformalnih umrežavanja javnih službenika bez obzira na njihovu stručnost po određenim pitanjima. Zasigurno, većina rada u ovim ad-hoc organima spada u domen redovnih dužnosti i poslovnih obaveza. Procjenjuje se da se značajne uštede mogu ostvariti upravo ukidanjem prava na naknadu u ovom domenu, iako je teško napraviti realne procjene s obzirom na ograničen pristup podacima u vezi sa spomenutim. Treba insistirati na transparentnosti organa javne uprave u pogledu davanja informacija koliko trenutno stoje izdaci po ovom osnovu u prosjeku na mjesečnom/godišnjem nivou pojedinačnih institucuja.

Ono što je također izostalo jeste i reforma javne uprave koja bi za cilj imala povećanje njenog kapaciteta da provodi složenije projekte radi ostvarenja društveno korisnih ciljeva. Naime, naša javna uprava trenutno troši značajan dio sredstava na grantove i tekuće transfere neprofitnim organizacijama, socijalno ugroženim kategorijama stanovništva i pojedincima. Ne ulazeći u opravdanost svih ovih davanja, moramo primijetiti da je zabrinjavajuće odsustvo projektnih aktivnosti i programa koji, kada i postoje, postoje obično uz značajno učešće inostranih razvojnih agencija. Ovo vodi do veoma negativne pojave koja se odnosi na neaktivnost i nedjelotvornost naše javne uprave. S tim u vezi je i potreba za sticanjem menadžerskih vještina i kompetencija za upravljanje projektima koja je u našoj javnoj upravi nedovoljno izražena. Sve i da se sredstva za implementaciju projekata stave na raspolaganje našim ministarstvima, upravama i agencijama čini se da oni ne bili u stanju da ista produktivno iskoriste.

Javni sektor se prema svojim obavezama ponaša veoma neodgovorno. Čak i oni koji putem suda ostvare zaštitu svojih potraživanja ne mogu da ova potraživanja naplate u razumnom roku jer država planira samo određeni nivo sredstava koja se svake godine mogu naplatiti putem izvršnog sudskog postupka. Ova sramotna praksa koja promoviše neodgovornost države mora prestati. Država mora dati primjer kako se odgovorno ponašati prema potraživanjima drugih.

Restrukturiranje i privatizacija javnih preduzeća

Nesporno je da veliki broj javnih preduzeća u BiH posluje s gubitkom i da kao takva predstavljaju veliko opterećenje za budžete. Izuzetak od ovog pravila predstavljaju elektroprivrede i telekom operateri koji i pored neefikasnog i nemarnog funkcionisanja bilježe značajan profit premda taj profit ima tendenciju pada u posljednjih nekoliko godina, odnosno Elektroprivreda BiH je po prvi put poslovala s gubitkom od 21,8 miliona maraka. Profit koji su ostvarivali mogu zahvaliti prvenstveno monopolističkoj poziciji koju uživaju na tržištu. U prethodnih nekoliko godina, izuzev napora entitetskih vlada na sanaciji željeznica koja su dala za sada veoma ograničene rezultate, nije bilo značajnijih pomaka u ovim sektorima.

Mi smatramo da je neophodno pristupiti restrukturiranju javnih preduzeća koje mora započeti reformom njihove upravljačke strukture. Predlažemo ukidanje svih nadzornih i upravnih odbora svih javnih preduzeća. Ideja iza njihovog osnivanja bila je da svojom nezavisnošću doprinose efikasnijem radu direktora preduzeća i preduzeća u cjelini, ali nakon dvadeset godina provedbe ovog modela njegovi nedostaci s postali evidentni, a ogledaju se u tome da stranački poslušnici koji se imenuju u navedene odbore uticaj na rad preduzeća ostvaruju po nalogu stranke koja ih je tamo i postavila. Očigledno je da postojanje ovih odbora nije ispunilo svoju svrhu i da oni ne doprinose kvalitetnijem radu preduzeća, pa stoga smatramo da će se korporativno upravljanje preduzećima znatno unaprijediti ako se ukinu. Budući da direktore preduzeća svakako imenuju vlade, odnosno skupštine, smatramo da se ukidanjem ovih odbora neće izgubiti ništa na efikasnosti rada, već će se ostvariti znatne uštede.

Neophodno je razmisliti o privatizaciji javnih preduzeća, u prvom redu telekom operatera. Oni su do te mjere nagriženi korupcijom i neefikasnošću da je, u uslovima političke fragmentacije koja egzistira u FBiH, gotovo nemoguće „popraviti“ njihovo funkcionisanje i očekivati da će se stope pada dobiti (koja je u BH Telekomu od 2011. do 2016. prepolovljena sa 140 na 70 miliona KM dok u Eronetu bilježi pad sa 17 miliona iz 2008 na 7,5 miliona KM u 2016. godini) nastaviti. Pored toga, iskustva iz nekih bosanskohercegovačkih gradova u kojima su komunalne usluge i usluge javnog prijevoza privatizovane (Tuzla, Zenica) govore u prilog tome da je privatizacija komunalnih preduzeća uz očuvanje kvalitetnog pružanja usluga moguća. Svakako da je od najvećeg značaja adekvatna priprema privatizacije kroz transparentan postupak detaljne analize u kojem će se utvrditi stvarna vrijednost preduzeća, odnosno izbor strateškog partnera i jasna definicija ugovornih obaveza.

01.

Pravednije oporezivanje

02.

Jeftinija i efikasnija administracija

03.

Stimulisanje zapošljavanja

04.

Podrška investicijama

05.

Industrijske politike i poljoprivreda