Close

Politike Naše stranke | Ekonomija

STIMULISANJE ZAPOŠLJAVANJA

Politike zapošljavanja

Jedan od ključnih instrumenata učešća države na tržištu radu, odnosno u izravnom zapošljavanju i adresiranju cikličnih ili strukturalnih problema tržišta rada, jesu tzv. aktivne politike zapošljavanja. Ipak, ranije analize identificirale su niz nedostataka u dizajnu i implementaciji aktivnih politika zapošljavanja u (F)BiH, počevši od niskih izdvajanja za ove politike (oko 0.15% BDP-a, što je oko tri puta manje u odnosu na prosjek u EU, izraženo kao udio u BDP-u), preko skromnog portfolija programa, malog obuhvata nezaposlenih osoba programima, pa sve do lošeg ciljanja i upitne efektivnosti aktivnih mjera. Stoga, iako zahvaljujući zaduživanju kod međunarodnih finansijskih institucija dolazi do nešto znatnijeg povećanja finansiranja programa zapošljavanja, izostanak reforme u oblasti aktivnih politika zapošljavanja i redizajna mjera nosi sa sobom rizik neefikasnog i nesvrsishodnog utroška ovih sredstava.

U proteklim godinama, više od 2/3 sredstava namijenjenih za aktivne politike zapošljavanja odlazilo je na mjere sufinansiranja zapošljavanja osoba s evidencije nezaposlenih, pri čemu su dugoročni efekti ovih mjera, kao i njihova troškovna efektivnost, upitni. Ranija lokalna iskustva, kao i neke evaluacije u regiji, pokazali su da ovakve mjere uglavnom imaju skromne – a katkada i negativne – efekte na konkurentnost nezaposlenih osoba, uz visoke troškove implementacije programa.

Potrebno je, stoga, u predstojećem periodu više pažnje posvetiti programima obuke, prekvalifikacije i dokvalifikacije, na koje je u ranijim godinama otpadalo tek oko 1/10 sredstava za aktivne politike zapošljavanja i koji su obuhvatali tek oko 1/6 učesnika u ovim mjerama. S obzirom na pozitivna lokalna i regionalna iskustva, fokus treba biti stavljen na programe obuke kod poznatog poslodavca, gdje bi se iz tripartitnih izvora (zavod za zapošljavanje, poslodavac i lokalne vlasti) sufinansirale prekvalifikacije za deficitarna zanimanja i djelovalo korektivno u sektorima gdje je evidentirana značajna neusklađenost između ponude i potražnje za određenim vještinama. Učešće poslodavaca u ovim programima bi garantovalo zaposlenje za polaznike, ali i opskrbilo adekvatnim vještinama one koji potencijalno ne bi ostali u zaposlenju nakon programa, čime bi se povećala njihova konkurentnost na tržištu rada i, time, osigurali dugoročniji i održivi efekti mjere.

Nadalje, aktivne politike zapošljavanja bi trebale nastaviti promovirati i podsticati poduzetništvo kroz programe samozapošljavanja (startupa), s tim da su, u odnosu na sadašnje prakse, potrebna značajna unapređenja u sferi savjetovanja i mentorstva. U tom smislu, mentorska podrška bi trebala biti uključena od samog početka ovih programa – kroz podršku osmišljavanju i izradi biznis plana – tokom trajanja finansiranja programa, ali i nakon tog perioda, kako bi se reducirali rizici koje nosi neizvjesnost poslovanja nakon okončanja finansijske podrške. Drugim riječima, mentorska i savjetodavna podrška stručnih lica treba biti značajno unaprijeđena kako bi se osigurala veća stopa održivosti pokrenutih biznisa te adekvatan transfer znanja i poslovnih vještina ka učesnicima u ovim mjerama. Takvo što podrazumijeva kontinuirano osnaživanje internih kapaciteta JSZZ ali i angažovanje eksternih eksperata i/ili poduzetnika sa dokazanim poslovnim iskustvom.

Potrebno je raditi i na jačanju savjetodavne funkcije službi za zapošljavanje u FBiH, kroz unapređenje usluga individualnog i grupnog savjetovanja te karijernog vođenja. Iako su ovakve usluge relativno jeftine, odnosno troškovno efektivne, te ne narušavaju tržišne principe – kao što je to slučaj s mjerama sufinansiranja zapošljavanja i obuke – savjetodavnoj dimenziji se nije posvećivalo dovoljno pozornosti u proteklom periodu, čemu zorno svjedoče i izrazito niska izdvajanja za mjere profesionalne orijentacije.

Jačanje savjetodavne uloge zavoda za zapošljavanje ključni je preuvjet boljeg integrisanja programa aktivnih politika zapošljavanja s vođenjem evidencije nezaposlenih, pri čemu se treba težiti profilisanju tražilaca posla i boljoj “personalizaciji” aktivnih mjera zapošljavanja.

Naime, postojeći programi aktivnih mjera zapošljavanja su primarno orijentirani ka poslodavcima, pri čemu poslodavci apliciraju na javne konkurse za učešće u programima (tj. za dodjelu sredstava), što nezaposlene osobe stavlja u drugi plan, odnosno onemogućava da ovi programi budu na adekvatan način inkorporirani u njihovo karijerno vođenje. Stoga se zalažemo za jačanje institucije “vođenog zapošljavanja” u kojem će nezaposlene osobe biti uključivane u programe zapošljavanja prema individualnom planu zapošljavanja razrađenom od strane stučnih lica JSZZ.

Kako bi ovakav pristup bio moguć, neophodno je izmještanje administriranja različitih prava po osnovu nezaposlenosti – a naročito zdravstvenog osiguranja – iz zavoda za zapošljavanje, te razdvajanje liste aktivnih tražilaca posla od neaktivnih osoba prijavljenih na evidenciju, bez rizika gubljenja pojedinih prava za potonje.

Na koncu, postojeći sistem praćenja i evaluacije efekata aktivnih mjera zapošljavanja je nerazvijen i, u metodološkom smislu, rudimentaran, što umnogome ograničava analizu učinkovitosti implementiranih programa, a donosioce odluke ostavlja bez suštinskog alata za adekvatno planiranje, dizajn i usmjeravanje mjera. Drugim riječima, postojeće prakse praćenja programa zapošljavanja se baziraju na analizi i mjerenju kratkoročnih rezultata programa (uglavnom tokom ili neposredno nakon implementacije programa), dok dugoročni i neto efekti mjera na tržište rada bivaju zanemareni. Stoga je potrebno unaprijediti pristup evaluaciji programa na način da se uspostavi ujednačen sistem praćenja i mjerenja efekata među kantonalnim službama za zapošljavanje u FBiH, baziran na čvrstim metodološkim temeljima te integrisan u sami dizajn mjera (na način da se prilikom dizajniranja, tj. izrade pojedinačnih programa zapošljavanja, na samom početku inkorporiraju indikatori i metodološki pristup praćenju i mjerenju efekata). Sistem praćenja i evaluacije, u tom smislu, trebao bi postati kičmeni stub budućih aktivnih politika zapošljavanja u FBiH. Naposlijetku, država će, pored aktivnih politika zapošljavanja, uvesti i program poreskih oslobađanja za poslodavce koji zapošljavaju do tada nezaposlenu radnu snagu mlađu od 30 godina, a koju zadrže u radnom odnosu duže od dvije godine te će naročito nastojati da potakne preduzetništvo žena i mladih.

01.

Pravednije oporezivanje

02.

Jeftinija i efikasnija administracija

03.

Podrška investicijama

04.

Smanjenje potrošnje javnog sektra

05.

Industrijske politike i poljoprivreda